Jezična baština Posavljaka više je od rječnika

-

Enciklopedijski rječnik Bosanske Posavine Ante Kneževića i Tomislava Lukića epohalna je knjiga! Ne samo za Hrvate tog dijela Bosne i Hercegovine nego jednako tako i za sve koji su živjeli i žive na tom prostoru. Kao i za hrvatsku leksikologiju. Rječnik je pisani dio identiteta i povijesti Hrvata toga geografskog prostora, najbolji i najtočniji svjedok njihova prebivanja i postojanja, ali je i nepobitan argument protiv svih koji taj prostor svojataju ili smatraju isključivo svojim. Kao mjesta nastanka i izdavanja Rječnika navedeni su: Brod, Sarajevo, Zagreb i Slavonski Brod, a nakladnici su Fraternitas iz Gornjih Močila-Sijekovca, Sinopsis d.o.o. iz Zagreba i Sarajeva te Galerija Goll iz Slavonskog Broda. 

Pokušavajući napisati tekst koji bi barem djelomice izrazio zadovoljstvo i ushićenost sadržajem Rječnika, ne pitam se zašto je toliko mjesta sjedinjeno u stvaranje i nastanak te epohalne knjige jer je stvarno mjesto cijela Bosanska Posavina. Ona je pretočena u tu impozantnu znanstvenu i narodnu umotvorinu koja je više od Rječnika. Više je od nestalog ili zamrlog vokabulara i još živog govornog blaga! Više je od upamćenih ili zaboravljenih riječi, pojmova, imena znamenitih ljudi, mjesta, umjetnika, svećenika, crkava, spomenika... 

Izd. Galerija Goll, Slavonski Brod, 2021.

U Rječnik je smještena dugovječnost toga prostora, (ne)ograničena često turbulentnim nacionalnim povijestima drugih i drukčijih, arheologijom ili kulturnom antropologijom, tradicijom i običajima, uspomenama i sjećanjima. U njemu su geografija i zoologija, agronomija i botanika, ornitologija i ihtiologija, voćarstvo, vinarstvo, kulinarstvo... toga kraja. I njegovih stanovnika. U njemu je lice i naličje svega što je zapamćeno, što je postojalo, što postoji i supostoji, što živi s posavskim dobroćudnim čovjekom, ma gdje prebivao. Čak i za vrijeme brojnih ratova koji su tuda protutnjali i za sobom ostavili, što i nisu htjeli, svjedočanstvo o zlu upisano u memoriju i život stradalnika. 

Tabakera puna uspomena

Autorici Predgovora, Julijani Matanović, rođenoj na bosanskoposavskoj zemlji, Rječnik je i Jelina tabakera, „kutijica za duvan“ koju je jednoga ljetnog školskog raspusta podigla s mokre zemlje, „obrisala rubom košulje“ i odmah znala da je neće vratiti vlasnici. Tabakeru je donijela u Slavoniju, gdje je kod tetke živjela, godinama je skrivajući kao najveću tajnu sve do posljednjega rata u BiH, kada je na književnoj večeri u Zürichu govorila o romanu „o nestajanju jednog neimenovanog grada na Dunavu“, u kojemu „glavni junak, devetnaestogodišnji mladić, odlučuje popisati predmete iz kuće, jer dobro zna da iza nas ostaje samo ono što je zapisano i što je pričom sačuvano“. Mladiću je to enciklopedija „u kojoj postoji i natuknica o njegovu gradu, i to na mađarskom jeziku“, a Julijani tabakera, koja joj je bila „naša zajednička, nenapisana, enciklopedija“.

Tabakera je, piše Julijana, njoj „predstavljala rječnik koji me – kroz sve te godine – podsjećao s koje sam točke krenula na drugu obalu Save. Čuva i priču o igri prstena, i o čitaoni iz koje je ćaća Ilija dolazio dobro raspoložen, i o šišu u kojem je baka pržila minasicu, i o šargijama koje su se čule iz bašče svako nedjeljno popodne i o fra Lovri uz čiji grob leže moji preci, i o fazaneriji u koju dolaze Talijani, i o najboljim šljivama i najboljem duhanu u komšije Tadije, i o molitvenicima ubijenih žena sela Vidovice, o masnim pitama spravljenim u kući Načelnikovih, i o ženskim bordo rekljama od čiste lionske svile...“

Rječnik ima: Predgovor, Uvod, Introduction – na engleski preveden uvod, Uputu za čitanje, Rječnik i Korištene izvore. Uvod je razdijeljen u poglavlja: Što je Bosanska Posavina; Ova knjiga opisuje, a ne propisuje; Kako Prikosavci vide Bosansku Posavinu; Jezik u Bosanskoj Posavini; Povijest, kultura i duhovnost i Zaključak. Pojašnjavajući što je Bosanska Posavina, Rječnik poučava, primjerice, da je pripadala području od Usore i Soli do pada pod osmansku vlast 1536. i da se prostire između Bosanske Krajine i Semberije na istoku. Danas se pod tim pojmom najčešće smatra osam sjevernobosanskih općina na oko 2615 četvornih kilometara, gdje je po popisu iz 1991. živjelo 319.593 stanovnika, od toga 42 posto Hrvata, oko 28 posto Srba, oko 22 posto Muslimana –Bošnjaka, 6 posto Jugoslavena i oko 3 posto ostalih.

Dio Posavine, „pretežito nastanjen Hrvatima“, zauzimao je prostor od 2289 četvornih kilometara, dok su većinska hrvatska naselja i pripadni nenaseljeni krajevi zauzimali 1234 četvorna kilometra ili 54 posto teritorija. Iseljavanje Hrvata s tih prostora, započeto nakon Drugog svjetskog rata, za nedavnog rata samo je nastavljeno. Najviše ih se naselilo u Hrvatskoj, veliki broj odselio je u Zapadnu Europu, Kanadu, SAD i Australiju. Ratom razorena i opustošena sela već su izumrla, a mnogima na umoru prijeti nestanak. 

Autori pišu da je Rječnik plod višegodišnjeg rada, a „sadrži opis posavskih riječi, kao i seoske igre, narodne nošnje, domaće sorte voća, stara jela i običaje... Nudi oznaku vrste riječi; značenje; prijevod značenja na engleski, i citat od barem jedne rečenice u kojoj se posavska riječ rabi u kontekstu. Riječi su obilježene naglaskom.“ A jezik Hrvata u Bosanskoj Posavini „vrlo je bliz standardnom hrvatskom književnom jeziku“, s mnoštvom tuđica, „turskih, njemačkih i mađarskih riječi“. Vrlo je bogat i raznolik. 

Franjevački samostani kao svjedoci prošlosti

U poglavlju Ova knjiga opisuje, a ne propisuje!, autori se pozivaju „na razne autore i gledišta, baš kao što narodni pjevač opjevava sve vladare, bez obzira na njihovu ideologiju“. Dakle, „ne nudi pravopisno ‘ispravne’ riječi; ne opredjeljuje se za ideološki ‘ispravna’ tumačenja spornih događaja; on nudi daleko više od vjerski ‘prihvatljivih’ izraza“. Recimo, umjesto davanja ideološke prednosti nekoj od zaraćenih strana od 1941. do 1945. godine, Rječnik ističe činjenicu „da su Posavci tada nosili sedam odora“. 

Nije „ni ideološko-politički priručnik, ni knjiga o lijepom ponašanju, ni udžbenik vjeronauka, ni pravopis“. Umjesto toga „opisuje kršćanske i nekršćanske običaje u Posavini, navodi i netočno izgovorene riječi molitava, kao i različito značenje riječi među vjerama“. Zato autori nikoga ne isključuju nego sve uključuju u njegov sadržaj. Primjera radi „u posavskim selima rabi se čak jedanaest naziva za kukuruzni klip očišćen od zrna“. Također nudi „jednaku zastupljenost pravopisno suprotstavljenih riječi Posavac i Posavljak, kao i svih drugih naziva za ljude koji žive pokraj rijeke Save“. 

Povijest, kultura i duhovnost tamošnjih Hrvata reprezentiraju tri franjevačka samostana. Samostan Plehan, blizu Dervente, u velikosrpskoj agresiji miniran s dvije tone eksploziva, obnavlja se i gradi novu umjetničku galeriju, samostan Dubrave, blizu Brčkoga, nakon rata izgradio je galeriju Šimun, i treći samostan Tolisa, blizu Orašja, „znamenit u cijeloj BiH po osnutku prve pučke osnovne škole u BiH, po prostorno najvećoj crkvi u Bosni, crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Raščici u Tolisi, po prvoj zemljoradničkoj zadruzi u BiH“ te po trojici znamenitih franjevaca na glasu svetosti i po brojnim umjetnicima. 

Enciklopedijski rječnik Bosanske Posavine utemeljen je na usmenim, rukopisnim, arhivskim, tiskanim, zvučnim i digitalnim izvorima. Kao izvori korišteno je više od 60 knjiga o kulturi Bosanske Posavine, oko 200 članaka ili poglavlja o Bosanskoj Posavini, arhivska građa, najčešće iz franjevačkih samostana, neobjavljeni rukopisi posavskih autora, desetine audiokazeta i CD-a s izvornim pjesmama, više od sto posavskih portala i internetskih izvora, sadrži više od 800 ilustracija, više od 50 snimljenih razgovora sa starijim Posavcima od Plehana do Zovika. 

Spomenik koji se
ne smije zaboraviti

Autori spominju tri razloga za nastanak Rječnika. Prvi su brze promjene u našem životu. Drugi je briga o bosanskoposavskim iseljenicima – rasutima od Hrvatske do Švicarske, i od Kanade do Novog Zelanda – koji iz Rječnika mogu saznati svoje korijene te im može biti priručnik za učenje jezika i običaja Bosanske Posavine. Treći je razlog svevremenost. Glede toga, pišu autori, „Rječnik na neki način nadilazi naše vrijeme, što znači da pokušava odgovoriti na pitanje smisla našeg postojanja“. Knjiga je često, pišu tvorci Rječnika, „spomenik svjetliji, ljepši, vrjedniji i trajniji od svih onih spomenika na kojima se samo ime pročitati može i ništa više“. 

Zato je Rječnik zapravo i Julijanina tabakera, kojoj ne može „nauditi ni novi ljetni pljusak pred Ilino, ni vrijeme koje prolazi i nanosi hrđu. Može samo zaborav“. Da tako ne bude, tu je, piše ona, Knjiga „u kojoj je, što bi naš svijet rekao sve crno na bijelo, knjiga koja odgovara i na laka, ali i na teška pitanja. I koja, što je najvažnije, vraća ponos na lica onih čiji su izvodi iz knjiga rođenih vezani uz vlastite imenice ispisane u njezinu naslovu“.

Za stanovnike Bosanske Posavine – one koji su ne svojom voljom morali napustiti zavičaj i svoje kuće – Enciklopedijski rječnik je sve ono što su bili i što su u svijet ponijeli. S njim će im biti „lakše primati udarce svih onih kojima su naši ljudi krivi za sve loše što se događa u prostoru u kojemu su, za vrijeme rata i nakon toga, stanovnici Bosanskog Šamca, Brčkog, Dervente, Plehana, Donje Mahale, Boka, Garevca, Tramošnice... našli svoj novi dom. Jer oni, koji su za njih uvijek „ti Bosanci“, mogu se od sada osloniti na knjigu, na popis i zapisanim činjenicama „zaustaviti riječi onih koji činjenice ne poznaju“, zaključuje Julijana Matanović. 

Hvala svima koji su sudjelovali u njegovu stvaranju i realizaciji.